POVIJEST ŠKOLE I ŠKOLSTVA

Škola u Šenkovcu je utemeljena davne 1851. godine.Utemeljio  ju je brdovečki velečasni Pavao Belas. Zanimljivo je napomenuti da je Pavao Belas bio prijatelj i osobni ispovjednik bana Josipa Jelačića. Do 1902. škola nije imala svoje zgrade. Najčešće je bila smještena u kućama imućnijih seljaka koji su i svojim donacijama podupirali rad škole. Školu se često posjećivali okolni veleposjednici Jelačići i Vranyczany. Djecu su darivali knjigama, odjećom, obućom i novčanim prilozima. Naročito bi dobro došla zimska odjeća i obuća jer  za hladnih zima zbog siromaštva puno djece nije išlo u školu pa se nastava morala prekidati. Kao donator škole spominje se i Tvornica žestice i pjenice iz Savskog Marofa, sadašnja Pliva. Zadnja kuća u kojoj je škola bila smještena, prije izgradnje stalne zgrade, bila je kuća grofa Jelačića. Pregovori o izgradnji nove školske zgrade trajali su od 1882. do 1902. Nastava u novoj školskoj zgradi počela je 1903. i u njoj se neprekidno održavala kroz dva svjetska rata. U školskoj Spomenici iz 1924. možemo pročitati da su tih ratnih godina učitelji i učenici pomagali gospodarstvima kod većih poslova i tako zamjenjivali odrasle članove obitelji koji su „na kraljev poziv pohrlili na bojište“. Unatoč teškim ratnim godinama, školska obuka nije prekidana sve do 1918. Te godine je, zbog pojave španjolske gripe, školska obuka obustavljena na duže vrijeme. O važnosti školstva, u našemu kraju, govori i činjenica da je za vrijeme drugog svjetskog rata, kada je njemačka vojska zauzela i školsku zgradu, Andrija Šikoronja školi prepustio najveću prostoriju u svojoj kući, a sa svojom brojnom obitelji smjestio se u manji dio kuće, danas je tu obiteljska kuća naše kolegice Cvetke Šikoronja u ulici Ivana Turka u Šenkovcu. Secesijska školska zgrada iz 1902. još uvijek stoji u neposrednoj blizini naše škole. Iako je spomeničke vrijednosti u prilično je lošem stanju, ali zahvaljujući kulturnom i javnom djelovanju škole sačuvana je barem od rušenja. Prvi dio sadašnje školske zgrade sagrađen je 1965. godine, a drugi tek 1972. godine. Godine 1981. škola je dobila ime po prvom hrvatskom novinaru i tajniku Matice hrvatske Ivanu Perkovcu. 

  ŠKOLA ZA VRIJEME DOMOVINSKOG RATA 

Iako naše školsko područje nije bilo neposredno zahvaćeno ratnim zbivanjima, ona su u velikoj mjeri utjecala na rad škole u tom razdoblju. Nastavni sat trajao je trideset minuta, a nekada i kraće. Na zvuk sirene s učenicima smo izlazili u školske hodnike, a sabranost i vedar duh naših učitelja i učiteljica uspjeli su djeci odvratiti misli od onoga što se događa vani jer su njihovi očevi, braća i članovi uže obitelji bili na bojištu.Kroz našu školu je tih godina prošao velik broj djece iz okupiranih dijelova naše Domovine. Mnogi od njih su sa svojim obiteljima i ostali u našem kraju. Sada su već i mlađi članovi tih obitelji naši učenici. Učitelji iz Petrinje, Gline, Osijeka i Tovarnika  u našoj su školi našli privremena radna mjesta.Naši su učenici skupljali darove za invalide Domovinskog rata i posjećivali ih u Stubičkim toplicama. Prijateljstva iz tih ratnih godina traju i danas.