"Al' noćas ja te osjećam u sebi,
o malo d'jete Isuse!
Na dvoru noć je najcrnja.
I smetovi se valjaju po mojoj stazi.
Vihori po mojoj njivi šetaju se. 

Vukovi pred mojim pragom sjedaju.
Al' na dnu moje duše u onoj tihoj izbici,
što zatvorena stoji pred mjesečevim tracima,
pred žamorima ljudskijem
maleno sv'jetlo sja..."  (Vladimir Nazor)